Damask
Damask (arap. Dimašq), gl. grad Sirije, na r. Baradi, i od Antilibanona, na rubu oaze na JZ Sirije; 1 394 300 st. Grad. upravno područje izdvojeno je iz istoimenog namjesništva (18 032 km2, 917 400 st.). Poslovno, financ., trg. i prom. središte. Stoljećima grad trgovaca i obrtnika; očuvana obrtnička proizvodnja (u zlatu, srebru, bakru, mjedi, staklu, svili). Proizvodnja cementa, stakla, namještaja, tekst. i prehr. ind. Prosvj. i kult. središte; sjedište Arap. akademije znanosti (osn. 1919), sveučilište (1923), više škole, nac. knjižnica, muzeji, kazališta, tiskare. U j dijelu očuvana stara grad. jezgra; među mnoštvom džamija i medresa ističe se Velika mošeja (VII. st.), izgrađena na prastarome sakralnom mjestu gdje su ranije stajala svetište boga Adada, Jupiterov hram i starokršć. bazilika sv. Ivana Krstitelja (navodno čuvala svečevu glavu). U D. su grobovi čuvenih sultana Nuredina i Saladina. Turizam. Međunar. zračna luka. Naselje potječe iz ←IV. st. (po tome je vjerojatno najstariji gl. grad na svijetu). U ←XVI. st. bio je pod vlašću Egipta, a poslije pod Hetitima. Oko ←1000. god. bio je središte neovisnoga Aramejskoga Kraljevstva. Najveći procvat doživio u prvoj pol. ←IX. st. Nakon toga pod vlašću Asiraca (←VIII. st.), Babilonaca (←VII–←VI. st.) i Perzijanaca (←VI. st.). Nakon ←333. pripao carstvu Aleksandra Velikoga, a od ←64. je pod rim. vlašću. U V–VII. st. stradao u ratovima s Perzijancima, a 636. zauzeli su ga Arapi. Svoj procvat doživio je od 661. do 750. kao sjedište kalifa Omejada. U XI. st. osvajaju ga Seldžuci. Tijekom XII. st. D. je važno musl. uporište u križarskim ratovima. 1516. zauzeo ga je Selim I. i pod Osman. Carstvom ostaje do 1918. God. 1918. zauzela ga je vojska emira Feisala, a kada je 1920. proglašena nezavisna kraljevina Sirija, D. je postao gl. grad nove države – ujedinjene Sirije, Libanona i Palestine. Budući da Francuska nije priznavala novu državu, njezina vojska ušla je u grad 1920, a odlukom Lige naroda 1922. D. je postao sirijska prijestolnica pod franc. mandatom. Nakon njem. okupacije (1940) Sirija priznaje vladu u Vichyju, a 1941. D. osvajaju savezničke snage te je iste godine proglašena neovisnost Sirije. Franc. snage su potkraj rata pokušale povratiti dominaciju nad Sirijom te su 3. V. 1945. bombardirale D., ali su se nakon intervencije Vel. Britanije 1946. konačno povukle iz Sirije.