damaskini, zbornici propovijedi i poučnih govora vjerskoga značaja na narodnom jeziku, u upotrebi od XVII. do XIX. stoljeća; naziv po govorniku Damaskinu Studitu iz Soluna, koji je na narodnom grčkom jeziku napisao zbornik govora Tesauros (XVI. stoljeće). U XVII soljeću preveden na crkvenoslavenski jezik; poslije kod Makedonaca, Bugara i Srba nastalo više zbornika na narodnom jeziku. Poznati su Panagurski (XVI. stoljeće) i Elenski (XVII. stoljeće) damaskini.