Alighieri Dante
Dante, Alighieri, talijanski pjesnik (Firenca, svibanj 1265 – Ravenna, 14. IX. 1321). Potomak plemenitaške obitelji. Nakon školovanja u dominikanskoj školi posvećuje se filozofskom i teološkom studiju. Poslije se uključuje u politički život i obavlja mnoge značajne funkcije, a 1300. postaje prior firentinske države. Snažno se suprotstavljao papinskim posezanjima za nezavisnošću Firence. Kad na vlast dolaze papine pristaše 1302, osuđen je na progonstvo, nakon čega boravi u Arezzu, Veroni, Parizu, Bologni, Padovi i, na kraju, Ravenni. Smrću Henrika VII. nestaju 1313. svi izgledi za promjenom političkog stanja u Firenci i njegov povratak. Od 1318. do smrti nalazi se na kneževu dvoru u Ravenni. Njegovo prvo pjesničko djelo Mladenački život (La vita nuova, 1292–93) nastaje na tragu škole “dolce stil nuovo” i Cavalcantijevih stihova, a zaokupljeno je idealiziranom ljubavlju prema Beatrici Portinari, koja će imati važno mjesto kako u piščevu životu tako i u njegovu pjesničkom opusu. Značajan mu je i nedovršeni filozofski spis (Gozba, 1304–07), u kojem su filozofski traktati trebali biti isprepleteni s kanconama, a sva dotadašnja znanost obuhvaćena enciklopedijskim pregledom. Spis daje uvid u politička i moralna stajališta samog pisca, a hvali narodni jezik, što će posebno doći do izražaja u latinskoj raspravi O umijeću govorenja na pučkom jeziku (De vulgari eloquentia, 1304–08), u kojoj zagovara stvaranje jedinstvenog narodnog jezika na osnovi 14 talijanskih dijalekata. U traktatu De monarchia (1310–15) zastupa monarhističku vlast te odvojenost i nezavisnost carstva od Crkve. Sva ova ostvarenja predstavljaju uvod u jedno od najvećih djela svjetske književnosti, ep Božanstvenu komediju (La Divina Commedia), koje nastaje između 1307. i 1321. Sastavljeno je od triju dijelova: Pakao (Inferno), Čistilište (Purgatorio) i Raj (Paradiso), a sadrži sto pjevanja u rimovanim jedanaesteračkim tercinama. Dante je djelo nazvao Komedija, da bi mu Boccaccio pridodao epitet božanstvena, po kojem će i ostati zapamćeno. Nastaje pod utjecajem srednjovjekovnih vizija hodočašća duše nakon smrti, latinske epike, napose Vergilija, te srednjovjekovne filozofije i nekih teoloških koncepcija. Vođen rukom Vergilija kroz Pakao i Čistilište te uz pomoć Beatrice kroz Raj, Dante je dao sliku cjelokupnoga kulturnog, duhovnog i političkog života epohe prikazujući zamišljeni put od grijeha i moralnog propadanja preko pročišćenja do božanske milosti. Na tom je putu izrazito precizno razvrstao težinu i kaznu pojedinih grijeha te stupnjeve koji vode do Boga, ocijenivši tako dotadašnju povijest čovječanstva te njemu suvremene prilike. Božanstvena komedija predstavlja vrhunac književnosti srednjeg vijeka, a snažno je utjecala na humanističke i renesansne autore, kao i na mnoga djela novijih razdoblja europske književnosti. Od hrvatskih prevoditelja Danteovih tekstova ističu se → Iso Kršnjavi, → Vladimir Nazor i → Olinko Delorko, a istaknuto mjesto zauzima → Mihovil Kombol i njegov prijevod Božanstvene komedije.