Deklaracija o pravima čovjeka i građanina, prvi ustavni akt donesen 26. VIII. 1789. nakon pobjede građanske revolucije u Francuskoj. Nadahnuta idejama prosvjetiteljstva i interesima → Trećega staleža, a imajući za uzor američku → Deklaraciju o nezavisnosti, ova Deklaracija ističe ideju da se svi ljudi rađaju slobodni i ravnopravni i ostaju takvi, s tim da se društvene razlike među njima mogu zasnivati samo na javnoj koristi. Kao nezastariva prava čovjeka označuju se: sloboda, sigurnost, vlasništvo i otpor ugnjetavanju. Jedan od najvažnijih političkih dokumenata modernoga doba.