deportacija (latinski: deportatio protjerivanje, izgon) 1. U rimskom kaznenom pravu, teži oblik progonstva uz gubitak rimskoga građanstva i zapljene imovine osuđenika. 2. Protjerivanje stranog državljanina iz zemlje kao sigurnosna mjera, na temelju sudske presude ili odluke nekoga drugog nadležnog upravnog tijela; katkad i kao upravna mjera prema strancima (primjerice prema diplomatskom osoblju) kada za to postoje ozbiljni razlozi. 3. Odvođenje skupina civilnoga stanovništva s okupiranoga teritorija u internaciju; prinudno preseljavanje etničkih ili vjerskih skupina s područja na kojem žive u zone obveznoga boravka, rezervate, ili u neku stranu državu (može poprimiti i značaj etničkoga čišćenja); u nekim zemljama, zbog političkoga delikta, mjera kojom se osoba prisilno upućuje u određeno mjesto, ili protjeruje iz zemlje.