Deukalion (grčki: Deukalíōn pomorac s mladim vinom), sin titana Prometeja i Pandore, muž Pire; osnivač ljudskoga roda. Prema grčkome mitu, ljudi su na svijetu živjeli od pamtivijeka, nisu ih stvorili bogovi i zato ih nisu osobito ni štovali. Kada je ljudska samouvjerenost prerasla u bezboštvo, Zeus ih je odlučio uništiti poslavši potop na svijet. Spasio se jedino Deukalion sa svojom ženom Pirom, jer ga je Prometej na vrijeme upozorio. Deukalion je u škrinji plovio devet dana, a kada je voda počela opadati, pristao je na stjenovit vrhunac Parnasa. Prinio je žrtvu Zeusu i tako ponovno stekao njegovu naklonost. Zeus mu je zapovijedio da iza sebe baca kosti “velike majke”. Shvativši značenje zapovijedi, Deukalion i Pira bacali su iza sebe kamenje. Od Deukalionova kamenja nastadoše muškarci, a od Pirina žene. Slična tema o općem potopu javlja se i u sumerskoj, asirsko-babilonskoj i židovskoj tradiciji.