dionizije, scene svečanosti s grčke vaze, V. stoljeće pr. Kr.
dionizije, svečanosti u čast boga Dioniza. Jednostavne i vesele u početku, s vremenom su postajale bučnije i razuzdanije, pa je njihove sudionike zahvaćala ekstasis – istupanje duše iz tijela. Rimljani su Dionizov kult preuzeli potkraj V. stoljeća pr. Kr. U Ateni se najdulje zadržao izvorni grčki značaj dionizija. Održavale su se nekoliko puta godišnje. Velike ili gradske dionizije održavale su se u ožujku i travnju, a na predstavama njihova završnog dijela zborovi pjevača, obučeni u jareće kože, uz plesne pokrete pjevali su ditirambe. Iz tih ditiramba razvila se grčka tragedija. Male ili seoske dionizije održavale su se u prosincu i siječnju, a iz komičnih pjesama izvođenih na tim dionizijama razvila se grčka komedija. Dionizije potkraj siječnja i početkom veljače zvale su se leneje, a one potkraj veljače i početkom ožujka antesterije. Podno Akropole do danas se sačuvalo Dionizovo kazalište, iz druge polovice IV. stoljeća pr. Kr., gdje su se dramske predstave održavale dulje od pola tisućljeća.