Dionizije Stariji, sirakuški tiranin (Sirakuza, oko 430. pr. Kr. – ?, 367. pr. Kr.). Zavladao nakon svrgavanja demokratskog prvaka Diokla i smrti svojeg punca i vođe oligarha Hermokrata (406. pr. Kr.). Ratovao protiv Kartage (406. pr. Kr. – 392. pr. Kr.); proširio svoju vlast na južnu Italiju (387. pr. Kr. – 379. pr. Kr.) i osigurao prevlast Sirakuze na Tirenskome moru (384. pr. Kr.). Utemeljio više kolonija na istočnojadranskoj obali. Oko 390. pr. Kr. zauzeo Vis i osnovao koloniju Issu. Pomogao Grcima s otoka Pár(os)a u osnivanju kolonije Pharos (današnji Stari Grad na Hvaru); kad su se otočki starosjedioci sukobili s grčkim kolonistima, Dionizije im je mornaricom pritekao u pomoć i u pomorskoj bitki porazio Ilire. Umro tijekom poduzimanja novoga vojnog pohoda protiv Kartažana. Istaknuo se kao podupiratelj umjetnika i filozofa. Pisao drame. Naslijedio ga je sin Dionizije II. (Dionizije Mlađi).