diptih, Prizori iz života Kristova, bjelokost, XI. stoljeće, Riznica zagrebačke katedrale
diptih (grčki: diptihos dvostruko složen) 1. U antici dvije spojene preklopive pločice od metala, drva, bjelokosti i sl.; iznutra premazane voskom na koje se pisalo stilom (latinski: stilus pisaljka). Često su diptisi s vanjske strane bili bogato urešeni reljefima, poglavito u kasno rimsko doba i u Bizantu (tada su bili u uporabi konzularni diptisi, s ukrašenim koricama od bjelokosti, prigodom najave konzularne službe). U starokršćanskom obredu od IV. stoljeća nadalje upotrebljavali su se liturgijski diptisi, s reljefno prikazanim likovima svetaca i prizorima iz Biblije, a služili su za popise imena vjernika koji se spominju za vrijeme mise. 2. U početku bizantska dvodijelna ikona, potom u gotici dvodijelna oltarna slika; poslije i obična, svjetovna slika. 3. Općenito pojam koji označuje cjelinu od dvaju idejno ili formalno međusobno povezanih dijelova u glazbi, književnosti, primijenjenom obrtu i sl.