Direktorij (francuski: Directoire), naziv za najviše tijelo državne vlasti u Francuskoj ustanovljeno ustavom od 5. fructidora godine III. (22. VIII. 1795); ujedno i naziv za razdoblje njegova djelovanja (27. X. 1795 – 9. XI. 1799). Direktorij od pet članova biralo je Vijeće starijih (Conseil des anciens) na osnovi kandidature koju je predložilo Vijeće pet stotina (Conseil des Cinq-cents). Svake je godine ždrijebom ispadao jedan član Direktorija i nadopunjavao se novoizabranim članom. Direktorij je istodobno djelovao protiv pristaša starog sustava (rojalista) i radikalnih jakobinaca. Godine 1796. ugušio je ustanak rojalističkih pristaša u Vandeji i otklonio Babeufovu zavjeru “jednakih”; 1797. skršio je nov pokušaj urote kraljevih pristaša u Parizu. S vremenom se na čelu Direktorija sve više izdvajaju generali, poglavito generalisimus Direktorija Napoleon Bonaparte. Konac vladavine Direktorija obilježilo je pogoršano gospodarsko stanje i nezadovoljstvo većine francuskog puka; kao izlaz nametala se politika čvrste ruke jedne osobe, što je i ostvareno obaranjem Direktorija državnim udarom generala Bonapartea 18–19. brumairea (9–10. XI. 1799).