Tajvan, zastava
Tajvan, Čang Kaj-šekov memorijalni centar u Taipeiu
Tajvan, plantaža čaja
Tajvan, Taipei, velika vrata
Tajvan, kanjon Taroko
Tajvan (također Formoza), otok u istočnoj Aziji; 35 760 km2 (s pripadajućim otocima 35 967 km2), o. 23 mil. st. Gl. i najveći grad Taipei. Od kopnenog dijela Kine dijeli ga Tajvanski prolaz. Na S graniči s Istočnokin. morem, na I s Tihim oceanom, a na J s Južnokin. morem. Od 1949. dio Kine; sjedište kin. nacionalističke vlade (koju NR Kina ne priznaje). Ist. dijelom otoka proteže se u dužini od 360 km planinski lanac s najvišim vrhom otoka Yü Shanom (3997 m). Na Z široka plodna ravnica. Rijeke su kratka i brza toka (Choshui, Kaop’ing, Tsengwen i Tanshui). Uzgoj riže, šećerne trske, čaja, agruma, soje, slatkoga krumpira, voća (banana, ananas). Stočarstvo (govedo, svinja, koza); ribarstvo. O. 55% površine prekrivaju šume. Proizvodnja soli. Ležišta zlata, bakra, srebra, nafte, zemnoga plina i ugljena. Tekst., kem., duhanska, prehr. i papirna ind.; proizvodnja cementa, plastike i čelika. Brodogradnja. Jedna od vodećih az. država u trgovini (“azijski tigar”); izvozi tekstil, elektron. opremu, plastiku, igračke, hranu, a uvozi naftu, drvo, željezo, čelik, strojeve. Od 2001. član Svj. trg. organizacije. Većina stanovnika živi u zap. i obalnom području, više od 70% u gradovima. Veći gradovi: Kaohsiung (2. po veličini i vodeća luka), Taichung i Tainan. U posjedu Kine od 603. Na otok su 1590. doplovili Portugalci i nazvali ga Ilha Formosa (Prekrasni otok). Velik broj Kineza naseljava ga poč. XVII. st. Nizozemci doseljavaju 1624. i podižu utvrde. Kinezi su ih protjerali 1662. Za Franc.-kin. rata (1884–85) Francuzi su okupirali grad Chilung. Mirom u Shimonosekiju (1895) završen je Kin.-jap. rat oko Koreje i Kina je bila prisiljena prepustiti T. Japanu. Kini vraćen 1945. God. 1949–50. na T. se pred kin. maoističkim postrojbama sklonio Čang Kaj-šek sa svojom vladom (pod voj. zaštitom SAD-a). God. 1954. SAD je s njegovom vladom sklopio sporazum o međusobnoj sigurnosti uz obvezu da brani T. Zbog amer. približavanja Kini, 1971. T. dijelom gubi amer. potporu; oduzima mu se status zakonitog predstavnika Kine i isključen je iz UN-a. God. 1972. stranka Kuomintang provodi prve izbore; za predsj. republike potvrđen je Čang Kaj-šek, a predsj. vlade postao je njegov sin Čiang Čing-kuo. Nakon Čang Kaj-šekove smrti (1975) vodstvo države preuzeo je (do 1978) bivši dopredsj. republike Jen Čia-kan, a potom je kao jedini kandidat izabran Čiang Čing-kuo (ujedno i predsj. vlade i Kuomintanga). God. 1988. predsj. države postaje Lee Teng-hui; 1989. dopušteno je djelovanje polit. stranaka. Ustavnim promjenama 1991. T. je učinio prve korake u uvođenju parlamentarne demokracije; 1994. vlada T. nije uspjela ponovno ući u UN. Na predsjedničkim izborima 1996. potvrđen Lee Teng-hui. Na izborima 2000. dokončana je višegodišnja prevlast Kuomintanga. Pobjedu na izborima odnijela je Demokr. napredna stranka pod vodstvom Čen Šiu-biana (ponovno izabran 2004). Tijekom svih desetljeća od osamostaljenja T. traju neprekidni prijepori s Kinom glede drž.-polit. statusa T. Usprkos polit. problemima, T. je u suvremeno doba, zahvaljujući jeftinoj i visokokvalificiranoj radnoj snazi, gospodarski vrlo razvijena zemlja. Stradao u jakom potresu (7,6 po Richteru) u rujnu 1999.