divinacija (latinski: divinatio), u antičkih naroda izraz za vještinu ili dar predviđanja, vidovitosti. Razmatranje i odgonetavanje budućnosti. Predstavlja vrstu mistične spoznaje božanske providnosti. Stoici razlikuju umjetnu divinaciju i neposrednu, kada duša dolazi u neposredan dodir s božanskim slutnjama, bez pomoći znamenja. Vanjski znakovi koje su bogovi objavljivali čovječanstvu s vremenom su se pretvorili u organizirano praznovjerje. Ljudi su zavaravani divinacijama po tajanstvenom letu ili pjesmi ptica, po riječima koje bi slučajno došle do ljudskog uha, po crijevima životinjskih utroba, po vatri, vodi, zvijezdama, ljudskim snovima, uvjereni da na taj način dolaze u dodir s nadnaravnim silama. Ciceron je kritizirao divinaciju 44. pr. Kr. u dvjema knjigama dijaloga De divinatione.