Döblin, Alfred, njemački književnik (Stettin/Szczeczin, Poljska, 10. VIII. 1878 – Emmendingen, 26. VI. 1957). Po zanimanju liječnik. Godine 1933–45. živi u Francuskoj i SAD-u. Jedan od osnivača ekspresionističkog časopisa Der Sturm. Afirmirao se romanima Wang-lunova tri skoka (1915) i Gore, mora i divovi (1924), u kojima su primjetni ekspresionistički, naturalistički i realistički elementi. Pod utjecajem modernističkih i avangardističkih intervencija u strukturu tradicionalnih romana nastaje njegovo najpoznatije djelo velegradski roman Berlin-Alexanderplatz (1929) u kojem se služio tehnikom filmske montaže stvarajući kolažnu strukuturu s pomoću koje, kroz priču o Franzu Biberkopfu, prenesene novinske članke te različite esejističke i lirske dionice, pruža dojmljivu sliku života modernog čovjeka. Poslije piše prozu zaokupljenu nekim teološkim i filozofskim te suvremenim društvenim problemima. Njegov prozni opus pripada samom vrhu njemačke književnosti XX. stoljeća. Ostala važnija djela: Wadzekova borba s parnom turbinom (1918), Wallenstein (1920), Pukovnik i pjesnik (1946), Studeni 1918. (1948–50), Hamlet ili duga noć se primiče kraju (1956).