dogma (grčki dogma: mišljenje, mnijenje, zaključak) 1. U antičko vrijeme, odluka vlasti, zapovijed; učenje koje su pristaše neke filozofske škole prihvaćali kao istinu. 2. Službena, od vjerske vlasti sankcionirana doktrina koju kršćanska Crkva proglašava kao obvezatno vjerovanje. Tijekom stoljeća hereza se (negiranje dogme) kažnjavala izopćenjem, interdiktom, kletvom, predavanjem inkviziciji, torturom i smrću na lomači. 3. Filozofska, politička, književna i druga doktrina, osnovana na apriornim tvrdnjama, koja se ne brani dokazima znanstvenih iskustva i kritičkom analizom, već autoritativnim izjavama i apodiktičkim sudovima. Sukob između znanosti i dogme obilježava razvoj ljudske misli. Pozitivna eksperimentalna znanost odbacila je težnju prema apsolutnim spoznajama i istinama, te se ni zakoni, koji vladaju prirodnim pojavama, ne smatraju zauvijek apodiktički dokazanima.