Maković, Zvonko, hrvatski povjesničar umjetnosti i pjesnik (Budrovci, kraj Đakova, 6. II. 1947). Završio Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je od 1975. predavao povijest umjetnosti. Objavljuje likovne kritike i eseje o problematici suvremene umjetnosti; autor mnogobrojnih studija i monografija o hrvatskim slikarima i kiparima (V. Gecan, M. Šutej, Lj. Ivančić, J. Knifer i dr.), te izazovnih izložbi (Nove pojave u hrvatskom slikarstvu, 1980; Postskulptura, 2005. i dr.). Uz esejistiku (Pisma Bertoldu Brechtu, 2002. i dr.), u poeziji razvijao se od naraštaja razlogovaca (U žilama će ljepota teći, 1968), do promišljanja izričaja svijeta i samoga jezika (Komete, komete; Činjenice i dr.). Član suradnik HAZU od 2006.