drvorezbarstvo, Claude Nicolas Ledoux, detalj zidne obloge, XVIII. st.
drvorezbarstvo, Ivan Meštrović Madona s anđelima, Split, Kaštelet
drvorezbarstvo, tehnika ukrašavanja plitkim ili dubokim rezom tvrde vrste drva (ebanovina, mahagoni, čempresovina, orah, hrast, lipovina, šimširovina i druge vrste). U lik. umjetnosti primjenjuje se u kiparstvu (kipovi, raspela, reljefi) i primijenjenoj umjetnosti (oltari, korske klupe, škrinje, vratnice i dr.) Ornamentalni i figuralni motivi često se zbog zaštite premazuju zlatom ili lakom, polikromiraju bojama i sl. U primjeni od početka čovjekova stvaralaštva; najstariji poznati primjerci su iz starog Egipta; iz grčkog i rimskog razdoblja malo je sačuvanih predmeta. Najviši domet u ovoj tehnici postižu gotički i barokni majstori (vratnice prvostolnice u Splitu majstora Buvine iz 1214, barokni namještaj župne crkve u Belcu). U svim stilskim razdobljima obrtnici i umjetnici, Europe, Kine, Bliskoga istoka, Novoga svijeta i dr. izrađuju predmete, reljefe i skulpturu od drva, a bogatu pučku tradiciju drvorezbarstva u novije vrijeme nastavljaju naivni kipari.