Duccio di Buoninsegna, Triptih, detalj, London, National Gallery
Duccio di Buoninsegna, talijanski slikar (vjerojatno Siena, oko 1255 – Siena, prije 3. VIII. 1319). Zadnji majstor sienske slikarske škole, koja čuva bizantsku tradiciju, a prvi predrenesansni slikar koji se nastoji osloboditi krutih shema bizantskog slikarstva. U sakralnim kompozicijama slika idealizirane likove oko kojih, još uvijek na zlatnoj pozadini, nastoji stvoriti atmosferu i dublji prostor u prizorima krajolika i vedutama gradova. Glavna djela Madonna Rucellai za firentinsku crkvu Sta. Maria Novella i veliki poliptih s brojnim prizorima iz Biblije od kojih je najvažnija središnja kompozicija Majka Božja na prijestolju okružena anđelima i svecima za prvostolnicu u Sieni.