Dudić Orehovički, Andrija (Dudith, Duditius, ab Horehowicza), hrvatski humanist, diplomat (Budim, 16. II. 1533 – Breslau, danas Wrocław, 23. II. 1589). Otac mu je hrvatski plemić u službi na budimskom dvoru, a majka Mlečanka. Školovao se u Breslauu, Veroni, Veneciji, Padovi i Parizu. Kanonik u Ostrogonu; naslovni kninski biskup 1561, tajnik dvorske kancelarije i ugarskog primasa Nikole Olaha. Na Tridentskome saboru (1562) istaknuo se govorima za obnovu Crkve i pomirenje između katolika i reformatora. Godine 1563. biskup u Csanádu, zatim u Pečuhu. Kao diplomat Maksimilijana II. na poljskom dvoru udaljio se od katolicizma, oženio se 1567, prišao kalvinizmu i zatim evangelicima. Bavio se filozofijom, teologijom, fizikom, astronomijom, medicinom i klasičnom filologijom. Napisao velik broj rasprava uglavnom u obliku pisama u korespondenciji s mnogobrojnim prijateljima i protivnicima. U filozofiji i u prirodnim znanostima zagovornik empirizma i protivnik spekulativne metode. Glavna djela: De comentarum significatione commentariolus (1579), Orationes (1562).