Dufay (du Fay, du Fayt), Guillaume (Guillermus, Guillelmus, Willermus), nizozemski skladatelj (vjerojatno Cambrai, oko 1400 – Cambrai, 27. XI. 1474). Prvu glazbenu poduku dobio u dječjem zboru katedrale u Cambraiju, djelovao na dvorovima u Italiji, Savoji, na burgundskom dvoru, u papinskoj kapeli u Rimu, Firenci i Bologni, bio kanonik katedrale u Cambraiju. Jedan od najistaknutijih nizozemskih polifoničara, nastavio se na sjevernofrancusku tradiciju prihvaćajući utjecaje talijanske i engleske glazbe. Zaslužan za razvoj cikličke tzv. cantus firmus mise koja je postala temeljni oblik niz. polifonije u XV. i XVI. stoljeća, unio novine u notno pismo (uporaba “bijelih” nota), a pripisuje mu se oblikovanje tehnike fauxbourdona. Skladao oko 200 djela za 3–5 glasova: 80-ak svjetovnih chansona, 9 cikličkih misa, 40-ak misnih stavaka, 32 moteta, 50 manjih liturgijskih skladbi (himne, antifone).