Dunav kod Batine
Dunav u Budimpešti
Dunav (njem. Donau, slovač. Dunaj, mađ. Duna, hrv., srp. i bug. Dunav, rum. Dunărea, ukr. Dunaj), r. u Europi, duga 2850 km; porječje 817 000 km2; prosječni protok na ušću 6450 m3/s. Druga eur. rijeka po duljini i površini porječja (iza Volge). Izvire u Schwarzwaldu (izvorišni krak Brege, izvire na 1002 m n. m.) u j Njemačkoj i teče općenito na I, preko Švapsko-bavarske visoravni, Bečke zavale, Panonske nizine, kroz Đerdapsku klisuru, preko Vlaške nizine, obilazi sa S Dobrudžanski masiv i ulijeva se širokom deltom u Crno more rukavima: Kilija (rum. Chilia; granica Rumunjske i Ukrajine), Sulina (reguliran za plovidbu) i Sfântu Gheorghe (Sv. Juraj). Gl. dunavski pritoci od izvora prema ušću: Lech, Isar, Inn, Morava, Váh, Rába, Drava, Tisa, Sava, Iskur, Olt, Siret i Prut. Budući da je gl. sabirnica alpskih tekućica, u gornjem toku Dunava jaki su nivalni (snježni) utjecaji; najviši su vodostaji ljeti, a najniži zimi. Režim se bitno mijenja nakon ušća Tise i vodom najbogatijeg pritoka Save, pa su najviši vodostaji u travnju i svibnju, a najniži u rujnu i listopadu. Karpatski pritoci ponovno daju nivalne utjecaje. Značajne su velike amplitude vodostaja. Zaleđuje se za jakih zima. D. izravno povezuje 9 država kroz koje protječe ili u kojima je granična r.; u porječju živi više od 80 mil. ljudi, a obuhvaća dijelove Njemačke, Austrije, Slovačke, Češke, Mađarske, Hrvatske, BiH, Slovenije, Srbije, Bugarske, Rumunjske, Moldavije i Ukrajine. Zajedno s Rajnom, s kojom je od 1992. povezan plovnim kanalom Rajna – Majna – Dunav, čini eur. plovni put kontinentskog značenja. Plovan do Regensburga (2379 km od ušća), a za manje brodove do Ulma (2589 km od ušća). Manji morski brodovi plove do Brăile. Kanal → Dunav – Crno more skratio je plovidbu Dunavom za o. 400 km. Najvažnija pristaništa: Regensburg, Linz, Beč, Bratislava, Budimpešta, Beograd, Ruse, Brăila, Galaţi i Izmail. Na Dunavu je niz hidroelektrana; velike HE su Đerdap I (1971), Đerdap II (1985) na granici Srbije i Rumunjske te Gabčikovo (1992), na granici Slovačke i Mađarske. Uz D. se natapa više od 300 000 ha. U prošlosti je ribolov bio važan, no nakon regulacija i zbog onečišćenja danas nema veće gosp. uloge. Dunavom su do Đerdapske klisure plovili Grci već u ←VII. st. (donji tok u ant. doba zvan Ister). U rim. doba Dunav (ant. Danubius) postaje s granica Rim. Carstva. Nakon Rimljana plovidba oživljava u IX. st. Turci, čijim se prodorom smanjio promet na donjem Dunavu (tur. Tuna), Požarevačkim (1718) i Beogradskim (1739) mirom priznaju pravo na slobodnu plovidbu Dunavom. U XVIII. i XIX. st. podunavske zemlje osnivaju svoja brodarska društva. Regulaciju međunar. prometa na Dunavu inicirao je Pariški kongres (1856); unaprijeđivala se na Bečkom kongresu (1878), Bukureštanskim ugovorom (1918), Dunavskim statutom (Pariz, 1921) i Dunavskom konvencijom (Beč, 1940). Nakon II. svj. rata konačno osiguranje i regulacija prometa na Dunavu uređeno je Dunavskom konvecijom (Beograd, 1948) i osnutkom Dunavske komisije sa sjedištem u Budimpešti.