dur (latinski), tonski rod utemeljen na dijatonskoj ljestvici s polustupnjevima između III–IV. i VII–VIII. stupnja i naziv suzvuka sastavljenog od temeljnog tona, njegove velike terce i čiste kvinte. Naziv dobiva po početnom tonu ljestvice i temeljnom tonu suzvuka. Durski tonski niz nalazi se i u srednjovjekovnim modalnim načinima (jonski, hipolidijski), u XVI. st. prvi je put razmatran teoretski, kao jedan od dvaju tonskih rodova u XVII. st. postaje temelj tonaliteta i funkcionalnih harmonijskih odnosa i ostaje to praktički do kraja XIX. st., ali ni danas nije potpuno prevladan. Prema nekim teoretičarima (→ Jean-Philippe Rameau, XVIII. st.) akustički temelj dur-trozvuka čine 4, 5. i 6. tonovi alikvotnog niza.