Epigon (grčki Ἐπίγονος, Epígones). 1. grčki kipar i ljevač u bronci koji je u III. st. pr. Kr. djelovao u Pergamu. Plinije Stariji spominje njegove brončane kipove: trubača (portretna plastika), dječaka s mrtvom majkom te konjsku dvokolicu (263. pr. Kr.). Pronađeno je i pet signiranih baza, dijelovi votivnoga spomenika na pergamskoj Akropoli, te sa Zeusova hrama Umirući Gal, poznati mramorni kip, rimska kopija kojega se čuva u Museo Capitolino u Rimu. 2. grčki ἐπίγονος: potomak, kasnije rođen. U umjetnosti, čovjek upitne umjetničke individualnosti i originalnosti koji oponaša svoje prethodnike ili se povodi za postojećim, trenutačnim umjetničkim strujanjima.