Antonín Dvořák, rad Ludwiga Micháleka, Prag, Arhiv Konzervatorija
Dvořák, Antonín, češki skladatelj (Nelahozeves, 8. IX. 1841 – Prag, 1. V. 1904). Violinu i orgulje počeo učiti u rodnome mjestu, sa 16 godina otišao u Prag i tamo završio orguljašku školu. Potom se uzdržavao svirajući violu u jednoj kapeli i opernom orkestru i usporedno skladao. Godine 1871. napušta orkestar, prihvaća orguljaško mjesto, doživljava prve skladateljske uspjehe i objavljivanje svojih prvih radova koji izazivaju zanimanje europske javnosti, što mu je pribavilo austrijsku državnu stipendiju. Radi izvođenja svojih djela u više je navrata (od 1884) putovao u Englesku, 1891. postao profesor Praškoga konzervatorija, 1892–95. u New Yorku bio umjetnički voditelj tamošnjega Nacionalnoga konzervatorija. Odgojio više istaknutih čeških skladatelja, proglašen počasnim doktorom sveučilišta u Oxfordu i Pragu. Oslanjajući se na klasičnu tradiciju, tekovine romantizma i elemente češke narodne glazbe, izgradio vlastiti glazbeni govor i izraz. Djela: 10 opera (najpoznatije Jakobinac; Vrag i Katja; Rusalka), 9 simfonija (najčuvenija 9. Iz novoga svijeta), simfonijske varijacije, 2 slavenske rapsodije, slavenski plesovi (izvorno za klavir), uvertire, 5 simfonijskih pjesama; koncerti za klavir, violinu i violončelo, gudački kvarteti (17), kvinteti, klavirska trija (Dumky) i kvarteti; djela za klavir (8 humoreski, znamenita 7. u Ges-duru), oratoriji Sveta Ludmila; Rekvijem; Stabat Mater, dueti Zvuci iz Moravske (ženski zbor i klavir), popijevke (Ciganske melodije; Biblijske pjesme).