 |
|
| Službeni naziv: | Republika Džibuti; Đumhűriyya Đibűtî (arap.), République de Djibouti (franc.) |
| Površina: | 23 200 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 1998): 636 000 (27 stanovnika/km2); 83% gradsko |
| Glavni grad | Djibouti, 383 000 stanovnika (procjena 1995) |
| Upravna podjela | 4 distrikta |
| Službeni jezik | arapski, francuski |
| Valuta | franak = 100 santima (centimes) |
Džibuti, država u sjeveroistočnoj Africi uz Crveno more, Bab al-Mandab i Adenski zaljev; graniči s Eritrejom na sjeveru, Somalijom na jugoistoku i Etiopijom na jugu i zapadu.
Prirodna obilježja
Djibouti
U Dž. se mogu razlučiti tri različite prir. cjeline: priobalne nizine s duboko uvučenim zaljevom Tadjourom, planinskim područjem na S, gdje je i najviši vrh zemlje (Mousa Ali ili Musa Ali Terara, 2028 m), te prostrani vulkanski plato u sred. i j dijelu zemlje koji se izdiže i do 1500 m, a omeđen je kopnenim i jezerskim uleknućima. Među njima izdvaja se depresija jezera Assal čija je površina na -157 m, što je najniža kopnena točka u Africi. Zbog dodira afr. i arap. tektonske ploče prisutna je tektonska aktivnost (potresi), a u građi ima bazalta iz vulkanski aktivne geol. prošlosti. Klima je vrlo vruća: sr. siječanjska temp. je 29 °C, a sr. srpanjska 41 °C. Padalina ima malo, u priobalju o. 130 mm, a u unutrašnjosti do 500 mm. Većina padne od kraja ljeta do poč. proljeća. Nedostatak vlage još pojačava suhi pustinjski vjetar khamsin . Posljedično, vegetacija je vrlo oskudna (trnovito šipražje, nešto trave), a najveći dio zemlje ima polupustinjska i pustinjska obilježja. Neznatne šumske površine nalaze se u planinskom području. Nema stalnih površinskih tokova, a nekoliko povremenih spušta se s planina. Važan je izvor vode podzemni tok Houmbouli. Najveće jezero je Abbé na granici s Etiopijom.
Stanovništvo
Polovicu stanovništva čine pripadnici somalskog plemena Ise (žive ugl. na J), a o. 40% pripadnici plemena Afara ili Danakila (žive pretežno na S i Z). Ostatak se odnosi na Europljne (većinom Francuze) i nešto Arapa. Obje gl. etničke skupine tradicionalno su nomadi, a danas sve više preseljavaju u gradove, što se posebice odnosi na Isse. Služb. jezici arapski i francuski, a govore se i plemenski jezici. Gustoća naseljenosti vrlo je neravnomjerna: o. 60% st. živi u gl. gradu, više od 20% u ostalim gradovima (Ali-Sabieh, 4000 st., Tadjoura, 3500 st., Dikhil, 3000 st.), dok je unutrašnjost gotovo pusta. Dž. je najurbaniziranija zemlja supsaharske Afrike. Porast stanovništva je znatan (30‰, prosjek 1990–98). To je rezultat umjerene smrtnosti (o. 15‰) i vrlo visoke rodnosti, koja u pojedinim godinama premašuje 40‰, ali i priljeva izbjeglica iz Etiopije i Somalije. Migracije su i danas znatne, kako zbog povremenih nemira na Rogu Afrike, tako i zbog nomadskog načina života i prekograničnih plemenskih veza. U dobnoj strukturi prevladava mlado stanovništvo: mlađih od 15 god. je 43%, a starijih od 65 samo 2%. Očekivano trajanje života 51 god. Gotovo su svi stanovnici islam. vjeroispovijesti, a kršćani čine neznatnu manjinu. Obrazovna je struktura slaba, više od polovice odraslih je nepismeno; školovanje je besplatno, ali nije obvezno, pa školu pohađa samo trećina djece škol. dobi.
Gospodarstvo
Temelji se na uslužnim djelatnostima povezanima sa strateški povoljnim položajem na vrlo prometnomu morskom prolazu (opskrba brodova, prekrcaj i druge usluge) i funkciji tranzitne luke za šire zaleđe (želj. veza s Adis Abebom). Tijekom 1990-ih BNP po stanovniku pao je za 1/3 (ali je i dalje znatno veći od okolnih zemalja), dijelom zbog povećanja stanovništva (prir. porast i izbjeglice), a dijelom zbog nemira koji su uzrokovali poremećaj vanjskotrgovinskih veza. Jedan od većih problema je nezaposlenost. S obzirom na prir. uvjete, poljoprivreda je zanemariva, pa se većina hrane uvozi. Najznačajnije je ekstenzivno nomadsko stočarstvo (koze, ovce, deve). Uzgajaju se datulje, nešto voća i povrća. Ribarstvo je skromno. Industrija je slabo razvijena, u BNP-u sudjeluje sa samo 20%. Svodi se na preradu stočarskih proizvoda (koža), punjenje mineralne vode i graf. ind. Glavninu dohotka donosi tercijarni sektor. Dž. je izvozna luka ne samo za Etiopiju, nego i za druge zemlje s kojima postoji intenzivan zračni promet. Uz promet i trgovinu, sve se više razvija bankarstvo. S obzirom na oskudne mogućnosti izvoza i potrebu uvoza gotovo svih vrsta robe, vanjskotrgovinska bilanca je negativna, pa Dž. u velikoj mjeri ovisi o stranoj pomoći. Zahvaljujući strateškom položaju, ona je redovita i izdašna. Gl. vanjskotrgovinski partneri: Francuska, Etiopija, Saudijska Arabija, Somalija, Japan.
BNP (1993): 448 mil. USD
Udio BDP-a po sektorima (1996):
poljoprivreda 4%, industrija 21%, usluge 75%
Udio zaposlenih po sektorima (1991):
poljoprivreda 75%, industrija 11%, usluge 14%
Nezaposlenih (1996): 58%
Inflacija (1989–96): 5,2%/god. (2,0%, 1997)
Realan rast gospodarstva (1990–98): – %/god.
Uvoz (1997): 172,97 mil. USD
Izvoz (1997): 88,68 mil. USD
BNP (1993): 448 mil. USD
Udio BDP-a po sektorima (1996):
poljoprivreda 4%, industrija 21%, usluge 75%
Udio zaposlenih po sektorima (1991):
poljoprivreda 75%, industrija 11%, usluge 14%
Nezaposlenih (1996): 58%
Inflacija (1989–96): 5,2%/god. (2,0%, 1997)
Realan rast gospodarstva (1990–98): – %/god.
Uvoz (1997): 172,97 mil. USD
Izvoz (1997): 88,68 mil. USD
Povijest
Područje današnje Republike Džibuti u najstarije je doba nastanjivalo somalsko pleme Isa i danakilsko pleme Afar. Od VII. stoljeća postupno se islamizira i dolazi pod nadzor Arapa. Francuski prodor započinje 1862; od 1888. zemlja ima status kolonije nazvane Francuska Somalija. U II. svjetskom ratu (1940) okupirali su je Talijani, koje su Britanci potisnuli 1942. i predali vlast pristašama Slobodne Francuske. Godine 1946. Francuska Somalija stječe status francuskoga prekomorskog teritorija; 1958. proširena je unutarnja autonomija; 1967. zemlja dobiva nov naziv – Francuski Teritorij Afar i Isa. Od 1960-ih godina jača pokret za neovisnost. Referendum o neovisnosti i izbori održani su u svibnju 1977, a mjesec dana poslije Teritorij je i formalno stekao nezavisnost i proglašen Republikom Džibuti. Početne godine nakon stjecanja neovisnosti popraćene su nacionalnim sukobima između pripadnika naroda Afara i Ise; zemlju neprestano potresaju krize vlasti. Godine 1981. uveden je jednostranački politički sustav s podjelom vlasti između predstavnika obaju naroda; za prvoga predsjednika izabran je Hassan Gouled Aptidon, koji je tu dužnost obnašao od 1977. do 1999. Naslijedio ga je nećak Ismaïl Omar Guelleh.