đakon (grč. diakonos sluga), u Kat. crkvi stupanj svetog reda prije svećeničkog posvećenja; ima vlast krštavanja, pričešćivanja i propovijedanja. Njegova je uloga povećana osobito nakon II. vatikanskoga sabora. U prvo kršć. vrijeme pomoćnik apostola i biskupa pri podjeljivanju sakramenata i propovijedanju. U ist. crkvama đ. je najniži stupanj u hijerarhiji. Kod evangelika đ. je pomoćnik u misijskom djelovanju, a kod anglikanaca najniži crkv. službenik.