edda, naziv dvaju poznatih djela staronordijske književnosti: Starija ili Poetička (Pjesnička) edda i Novija ili Prozna edda. Sam naziv potječe ili od riječi othr (pjesma) ili je nastao prema imenu mjesta Oddi. Starija edda sastavljena je od pjesama posvećenih bogovima i herojima, a nastala je negdje između IX. i XII. st. na Islandu i u Norveškoj, uz primjetne utjecaje s britanskog otočja. Prvi rukopis potječe iz XIII. st., a 1643. ponovno ga otkriva biskup Brynjolf Sveinsson te ga, smatrajući da pripada čuvenom srednjovjekovnom eruditu, naziva Edda Saemunda Mnogoznalca. Noviju ili Snorra eddu napisao je Snorri Sturluson oko 1220. kao poetičku uputu mladim pjesnicima. Sastavljena je od uvoda u pogansku mitologiju (Gylfaginning), rasprave o pjesničkom umijeću (Skaldskaparmál) te opisa različitih vrsta pjesničkog govora (Hattatal). Edde su od XVIII. st. snažno utjecale na njemačku i skandinavsku književnost.