Eduard IV., engleski kralj (Rouen, Francuska, 28. IV. 1442 – Westminster, 9. IV. 1483). Sin Rikarda, vojvode od Yorka. U dinastičkom ratu protiv kuće Lancaster (nakon zauzeća Londona i pobjede kod Towtona 1461) izabran za kralja namjesto Henrika VI., čime je kraljevska vlast prešla na dinastiju York. Nakon urote brata Jurja i grofa Warwicka, pobjegao (1470) u Nizozemsku, a Henrik VI. ponovno je postao kraljem. Po povratku 1471. pobijedio je i zarobio Henrika VI. i uspostavio svoju vlast; Henrikova saveznika, francuskoga kralja Luja XI., prisilio je 1475. na plaćanje velike ratne odštete. Tijekom vladanja oslanjao se na činovništvo i građanski sloj; ograničio vlast Parlamenta. Nakon njegove smrti prijestolje je uzurpirao brat Rikard (→ Rikard III.), ubivši (prema predaji) kraljeve sinove dvanaestogodišnjega Eduarda V. i devetogodišnjega Rikarda.