Eich, Günter, njemački književnik (Lebus na Odri, 1. II. 1907 – Salzburg, 20. XII. 1972). Član Grupe 47. Istaknuo se lirikom u kojoj dojmljivo progovara o besmislu i apurdnosti svijeta, ali se posvećuje i opisu prirode, čovjeka i tzv. malih stvari (Pjesme, 1930; Udaljeni majuri, 1948; Poruke kiše, 1955; Po Seumeovim papirima, 1972). Značajne su mu i radiodrame u kojima tehnički zanimljivo miješa stvarno i fantastično služeći se pritom spajanjem vrijednosti industrijskog društva te budizma i kršćanstva (Snovi, 1951).