eklekticizam, Hôtel de Ville u Parizu
eklekticizam (grčki eklegien: izabirati), postupak znanstvenika, filozofa ili umjetnika da iz različitih teorija, sustava, stilova i sl. probiru, usvajaju i primjenjuju ono što im se čini najprikladnije, umjesto da sami izgrađuju vlastiti sustav ili stil. Nedostatak eklekticizma sastoji se u tome što temeljne postavke usvojenoga nisu rezultat određenoga stava koji se dosljedno provodi na svim područjima, pa cjelina djeluje namješteno i neuvjerljivo. Filozofski eklekticizam javlja se već u antici kod Cicerona, u novijoj akademiji, u aleksandrijskoj školi, posebno kod Filona, u neoplatonizmu, u prosvjetiteljskoj filozofiji XVIII. st. u Njemačkoj, kod → Victora Cousina i dr. Tako je eklektik čovjek koji preuzima sve što mu se čini točnim, dobrim ili lijepim, bilo da se odnosi na znanost, umjetnost ili politiku, te nije ekskluzivan ni u ukusu ni u znanstvenom uvjerenju.