ekloga (grč.) 1. Pjesma s temom iz pastirskog života, opisuje idiličan život u prirodi, pastirske razgovore, natjecanja i ljubavne zaplete. Također, idilična (prema Teokritu) ili bukolička pjesma (prema Vergilijevim Bukolikama). Vergilijeve su Bukolike u kasnijim rukopisima nazvane Ekloge (prema lat. eclogae izabrane pjesme) te se naziv ustalio za ovaj tip pjesme. Postoje i tzv. ribarske ekloge, pri čemu u idiličnom, ribarskom ambijentu ribari preuzimaju funkcije pastira i slave vlastiti način života. U hrv. književnosti ekloge su pisali Đ. Držić, D. Ranjina, N. Nalješković, P. Zoranić, I. Bunić, I. Đurđević i dr. 2. U pravu: zbirka biz. zakona.