ekonomija 1. Naziv za opću ekonomsku teoriju, dio ekonomske znanosti koji utvrđuje temeljne pojmove i najopćenitije zakonitosti materijalnog života ljudi. Različite teorijske tradicije i škole različito definiraju njezin predmet, ali se po svima njima u ekonomiji istražuje proizvodnju, raspodjelu, razmjenu i potrošnju dobara i usluga; u svima se na ovaj ili onaj način ističe problematika zadovoljavanja neograničenih potreba ljudi ograničenim sredstvima; sve definiraju ekonomiju kao društvena znanost za razliku od prirodnih ili tehničkih znanosti (npr. agronomije, tehnologije) koje također proučavaju materijalni život ljudi, ali sa svojih aspekata. Prvotni je naziv opće ekonomske teorije u Francuskoj i Engleskoj bio → politička ekonomija (économie politique, political economy). Pod utjecajem → Alfreda Marshalla uveden je potkraj XIX. st. naziv → ekonomika (economics) i on prevladava u zemljama engleskoga govornog područja. Njemački ekonomisti rabe nazive nacionalna ekonomija, znanost o narodnom gospodarstvu, socijalna ekonomija, društvena ekonomija, narodna ekonomija. U romanskim se jezicima koristi naziv ekonomija (npr. francuski: économie, talijanski: economia), a legitiman je i stariji naziv politička ekonomija (francuski: économie politique, talijaanski: economia politica). Slično je i u slavenskim jezicima. 2. Naziv ekonomija često se koristi kao oznaka ekonomskih znanosti u cjelini, tj. opće ekonomske teorije i svih posebnih → ekonomskih znanosti (npr. studirati ekonomiju). 3. Katkad je taj naziv sinonim za riječi privreda, gospodarstvo (npr. lokalna, regionalna, nacionalna, svjetska ekonomija). 4. Sinonim za poljoprivredno dobro, imanje. 5. Označava također štedljivost i uštede.