 |
|
| Službeni naziv: | Republika Ekvador; República del Ecuador |
| Površina: | 272 045 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 1998): 12 175 000 (45 stanovnika/km2); 61% gradsko |
| Glavni grad | Quito, 1 444 400 stanovnika (procjena 1996) |
| Upravna podjela | 21 provincija |
| Službeni jezik | španjolski |
| Valuta | dolar = 100 centa |
Ekvador, država na sjeverozapadu Južne Amerike, graniči s Kolumbijom na sjeveru i Peruom na istoku, jugoistoku i jugu; na zapadu izlazi na Tihi ocean; 2237 km morske obale. Ekvadoru pripada i otočje Galápagos.
Prirodna obilježja
U morfološkom smislu u Ekvador možemo razlikovati tri gl. cjeline. Na Z, uz obalu Tihog oceana, pruža se obalna regija (Costa) koja se sastoji od obalne nizine i prijelaznoga valovitog pobrđa do 500 m visine u unutrašnjosti. Brdsko područje ispresijecano je riječnim dolinama u kojima se taloži materijal snesen s Anda. Planinsko područje Anda (Sierra) pruža se sred. dijelom zemlje u smjeru S–J i sastoji se od dvaju gl. lanaca: Cordillera Maritima na Z i Cordillera Real na I. Oni su ponegdje povezani poprečnim planinama vulkanskog podrijetla (nudos) između kojih se nalaze doline i kotline (hoyas) , najčešće imenovane po rijeci koja njima teče. U Sierri se nalaze brojni planinski vrhunci pokriveni vječnim snijegom i ledom. Neki od njih su aktivni vulkani, kao npr. Cotopaxi (5897 m), najviši aktivni vulkan na Zemlji. Tu je i najviši vrh Ekvadora, Chimborazo, 6267 m, također vulkanskog podrijetla, i još nekoliko vrhova viših od 5500 m. Od i padina Anda pa do peruanske granice pruža se regija Oriente, dio porječja Amazone, nizinsko područje slabije neseljeno, pretežno pod trop. kišnom šumom, a glavnina prometa odvija se rijekama. E. je dobio ime po ekvatoru koji prolazi s dijelom zemlje. To je jedan od triju gl. čimbenika koji određuju klimu. Ostali su hladna Humboldtova struja i reljef. S obzirom na geogr. položaj, klima ima trop. obilježja, dakle visoke temp. uz male godišnje amplitude. U priobalnoj nizini u regiji Oriente one se kreću od 25–27 °C. U Andama se temp. smanjuju s nadmorskom visinom. U andskim kotlinama one se kreću oko 15 °C, tijekom godine također malo osciliraju. Granica trajnog zadržavanja snježnog pokrivača nešto je ispod 5000 m. Utjecaj Humboldtove struje ogleda se u sušnosti priobalnog područja, koje je posebice izraženo u j dijelu gdje je kišno razdoblje najkraće, a padaline najskromnije, mjestimično i manje od 100 mm. Prema S kišno razdoblje se produljuje, a količina padalina povećava. U regiji Costi godišnja raspodjela padalina povezana je s kretanjem intertropske konvergencije (kišno razdoblje poklapa se sa zenitalnim položajem Sunca). Padaline su najobilnije u Andama, gdje nema sušnog razdoblja, a godišnja količina padalina može premašiti 3000 mm, pri čemu velik utjecaj ima i izloženost. U regiji Oriente kiše također padaju cijele godine, a godišnja količina kreće se o. 2000 mm. Trop. kišna šuma pokriva Oriente, vlažnije dijelove Coste, a u Andama doseže do 1200–1300 m n. m. nakon čega se prorjeđuje. U sušnijim dijelovima šuma prelazi u savane i druge travnjake, a u planinama je razvijena vertikalna sukcesija biljnih zajednica koja završava oskudnom vegetacijom nadomak snježne granice. U planinskim kotlinama, zbog manje vlage, prir. vegetacija bila je oskudnija, ali je danas promijenjena za potrebe poljoprivrede. Trop. šume intenzivno se krče, u priobalju zbog drva, a u unutrašnjosti zbog potražnje za plodnim tlom (plantaže). Ande su gl. razvodnica. Niz i padine spuštaju se mnogobrojne rijeke (Napo, Zamora, Pastaza i dr.) koje pripadaju porječju Amazone, odn. slijevu Atlantskog oceana. Bogate su vodom i većinom plovne. U slijevu Tihog oceana najveća je r. Guayas, koja nastaje spajanjem Daulea i Babahoya; utječe u zaljev Guayaquil. Ostale veće rijeke: Santiago, Cayapas i Esmeraldas. Posebnost Ekvadora čini otočje Galápagos, skupina od 19 otoka o. 1000 km z od kontinenta. Zbog izoliranosti sačuvan je jedinstven životinjski svijet koji je pridonio Darwinovoj teoriji prir. selekcije, odn. nastanku njegova djela Podrijetlo vrsta .
Stanovništvo
pletilja panama šešira
Među 12 mil. stanovnika Ekvadora najbrojniji su mješanci (mestici i mulati) koji čine oko pol. ukupnog st. Oko 25% čine bijelci, većinom potomci eur. doseljenika, a oko 20% Indijanci, većinom Kečua. Preostalih 5% odnosi se na crnce, potomke robova iz Afrike. Služb. jezik je španjolski, a govore se i indijanski jezici. Gustoća stanovništva je neravnomjerna: oko pol. ih živi u Costi, a nešto manje u Andama, gdje većinu čine starosjedioci (Indijanci) i mestici. Regija Oriente vrlo je rijetko naseljena, ugl. manjim indijanskim zajednicama. U gradovima živi 61% stanovništva, a većina bjelačkoga živi u njima. Najveći grad i vodeće gosp. središte je Guayaquil (1 973 900 st.), a slijedi gl. grad Quito (1 444 400 st.). Ostali gradovi bitno su manji: Cuenca (255 000 st.), Machala (197 400 st.), Santo Domingo (183 200 st.) i dr. Slično drugim južnoamer. zemljama, porast st. je brz (24 ‰ god., prosjek 1990–98), a posljedica je vrlo niske smrtnosti (5–6 ‰) i razmjerno visoke rodnosti (25 ‰). Tome odgovara i dobna struktura u kojoj je vrlo malo starog st.: starijih od 65 god. manje je od 5%, a mlađih od 15 god 36%. Očekivano trajanje života 70 g. U vjerskom sastavu prevladavaju katolici (preko 90%), a u regiji Oriente zastupljena su tradic. indijanska vjerovanja. Protestanti, židovi i dr. čine neznatnu manjinu. Nepismenog st. manje je od 10%, osnovna škola je obvezna i pohađa je većina djece, ali ih malo nastavlja sr. školu. Od nekoliko sveučilišta najveća su u Quitu (osn. 1826) i Guayaquilu (osn. 1867).
Gospodarstvo
dionica željezničke pruge za Quito
Iako u posljednjem desetljeću XX. st. bilježi rast, gospodarstvo E. i dalje je slabo razvijeno. Budući da u izvozu prevladavaju primarni proizvodi (nafta, banane, račići), cjelokupno je gospodarstvo zbog fluktuacija svj. cijena i drugih čimbenika nestabilno. Posljednja takva kriza nastupila je 1999. kao posljedica pada cijena nafte na svj. tržištu (1996–98) i utjecaja el niña koji je nanio velike štete u poljoprivredi i ribarstvu. To je dovelo do pada vrijednosti nac. valute za 70-ak % u 1999. Stoga je u ožujku 2000. valuta privremeno vezana uz USD, što je stabiliziralo sucre, ali nije uklonilo uzroke krize. BNP/st. jedva je prešao 1500 USD i sporo se povećava, jer je rast gospodarstva neznatno brži od porasta stanovništva. U strukturi prihoda najveće značenje ima trgovina. Iako je obradivo tek 10-ak % površine, poljoprivreda ima veliko značenje jer zapošljava više od 1/4 st. Gl. proizvodi: banane (3. u svijetu), šećerna trska, kakao (među prvih 10 u svijetu), kava, kukuruz, riža, krumpir, voće. Sve se više razvija eksploatacija drva, po proizvodnji balse E. je vodeća zemlja u svijetu. U ribolovu je značajan tunolov oko Galápagosa te uzgoj račića, os. u zaljevu Guayaquilu. Gl. rudno bogatstvo su nafta i plin koji se izvoze od 1970-ih. E. je član OPEC-a. Od ostalih ruda značajniji su zlato i srebro, molibden, željezna ruda. Osim nafte, važan je energetski izvor hidroenergija, koja daje više od 70% el. energije. Ind. je slabije razvijena, pretežno orijentirana na primarnu preradu poljoprivr. proizvoda i nafte, slijede tekst., kovinska, cementna i farmaceutska. Vrijednost izvoza još je uvijek manja od uvoza. Izvoze se nafta i prerađevine, banane, račići, kakao, kava. Uvoze se sirovine i različita industr. roba (strojevi, vozila, roba široke potrošnje). Daleko najvažniji partner je SAD, slijede Njemačka, Japan, Venezuela i dr. Promet je slabije razvijen: samo malen udio cesta je asfaltiran (zemljom prolazi Transamerička autocesta), a želj. mreža je zastarjela. Međunar. aerodromi su u Quitu i Guayaquilu. Veliko značenje ima Transandski naftovod, koji vodi od naftnih polja na SI zemlje do izvozne luke Esmeraldasa. Najveće su luke Guayaquil i La Libertad.
BNP (1998) 18,45 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (1998):
poljoprivreda 13%, industrija 35%, usluge 52%
Udio zaposlenih po sektorima (1996):
poljoprivreda 28%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (1998) 10,6%
Inflacija (1990–98) 32,0%/god., (1999: 55,0%)
Realan rast gospodarstva (1990–98) 2,9%/god.
Uvoz (1999) 5,5 mlrd. USD
Izvoz (1999) 4,1 mlrd. USD
BNP (1998) 18,45 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (1998):
poljoprivreda 13%, industrija 35%, usluge 52%
Udio zaposlenih po sektorima (1996):
poljoprivreda 28%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (1998) 10,6%
Inflacija (1990–98) 32,0%/god., (1999: 55,0%)
Realan rast gospodarstva (1990–98) 2,9%/god.
Uvoz (1999) 5,5 mlrd. USD
Izvoz (1999) 4,1 mlrd. USD
Povijest
kupole katedrale u Quitu
Najstarije stanovništvo na otoku bila su indijanska plemena. U prvoj pol. XV. st. pleme Cara zavladalo je sjeverom i dijelom juga zemlje; u drugoj pol. st. potiskuju ih Inke. Europljani otkrivaju E. 1526; Španjolci ga zauzimaju 1533–34. i otada je pod upravom peruanskoga potkralja (do 1717. i 1723–40) i potkralja Nove Granade, sa sjedištem u Bogoti (1717–23. i poslije 1740). Kratkotrajna nezavisnost E. proglašena je 1810–12. God. 1822. vojske Perua i Kolumbije oslobađaju E. od španj. vlasti, a E. stupa s Venezuelom i Kolumbijom u konfederaciju Kolumbiju. God. 1830. Juan José Flores (predsj. 1830–35. i 1839–45) proglašava nezavisnost E. God. 1866. na strani Perua i Čilea ratuje protiv Španjolske. Unutar. politikom tijekom druge pol. XIX. st. dominiraju sukobi između konzervativne i liberalne stranke. God. 1875. diktatora Gabriela Garcíju Morena (1861–65. i 1869–75) ubili su liberali i preuzeli vlast; uslijedio je građ. rat, u kojem su 1895–96. pobijedili liberali; najznačajniji je liberalni političar toga doba general Eloy Alfaro (1897–1901. i 1906–11). Nakon voj. udara 1925. uslijedilo je razdoblje dugotrajne polit. nestabilnosti, voj. udara i nasilnih smjena gotovo svih predsjednika. God. 1941, za predsj. C. Arroye del Ríja (1940–44), Peru je napao E. i pripojio njegova područja na I. U II. svj. ratu E. je neutralan, ali surađuje sa SAD-om i ustupa mu na uporabu voj. bazu na Galápagosu. God. 1944. Arroyo je svrgnut; novi predsj. postao je liberal José María Velasco Ibarra, koji je sastavio koalicijsku vladu i donio ustav (1946); 1947. svrgavaju ga pristaše desnice. Privremena stabilnost uspostavljena je za predsj. Gala Plaze (1948–52). God. 1961. vlast preuzima Carlos Julio Arosemena Monroy (1961–63), pristaša reformi, kojega 1963. obara voj. hunta; 1966. ponovno je uspostavljena civilna uprava (1966), a za predsj. Otta Arosemene Gomeza (1966–68) prihvaćen je nov ustav. God. 1968. predsj. je ponovno J. M. Velasco Ibarra (1968–72) i vlada diktatorski. God. 1972. izvršen je voj. udar, vlast preuzima voj. hunta s generalom Guillermom Rodríguezom Larom, a na snagu je vraćen ustav iz 1946. i ugušena svaka oporbena polit. djelatnost. Poč. 1978. referendumom je prihvaćen nacrt novog ustava, izabran je Kongres, a predsj. je postao J. Roldós Aguilera, koji je započeo s postupnim provođenjem demokr. reforma (poginuo u zrakoplovnoj nesreći 1981). Naslijedio ga je Osvaldo Hurtado Larrea; u stalnom sukobu s voj. krugovima glede rješenja pograničnog sukoba s Peruom (sukobi su vođeni 1982, 1983, 1995). God. 1984. za predsjednika je izabran Léon Febres Cordero. Izrazita polit. nestabilnost (sukobi vlade i Kongresa, soc. nemiri) i teška gosp. situacija kulminirali su općim nezadovoljstvom; predsjednika je otela vojska, pušten je tek uz određene ustupke. God. 1988. za predsj. je izabran Rodrigo Borja Cevallos; 1993–96. predsj. je Sixto Durán Ballén. God. 1997. predsj. Abdalá Bucaram Ortíz (od 1996) svrgnut je “zbog mentalne nesposobnosti”, nakon što nije ostvario predizborna obećanja glede porasta životnog standarda stanovništva. God. 1998. za predsjednika je izabran Jamil Mahuad, smijenjen početkom 2000. Novi predsj. postao je njegov potpredsjednik Gustavo Noboa. Na prijelazu iz XX. u XXI. st. zemlju i dalje potresaju politička nestabilnost, teško gospodarsko stanje i socijalno nezadovoljstvo. Na predsjedničkim izborima potkraj 2002. pobjeđuje Lucio Gutiérrez, koji je načelu države bio samo 2 godine jer ga je Kongres smijenio i na njegovo mjesto, do idućih izbora, postavio potpredsjednika Alfreda Palacija. Na izborima potkraj 2006. pobijedio je Rafael Correa, koji je ponovno izabran 2009. i 2013. Lenín Moreno pobjednik je predsjedničkih izbora 2. travnja 2017.