empirej (grč. Empyros ognjen) 1. Kod starih Grka, najviši dio neba, ispunjen čistom vatrom i svjetlošću, obitavalište bogova, a nalazi se iznad svih zvjezdanih sfera. Prema učenju crkv. otaca, e. je sjedište Boga, koji odatle upravlja svemirom. 2. pren Vrhunac, visina, “sedmo nebo”; deseto, nepomično nebo u raju kod Dantea.