entelehija (grč.) 1. Prema Aristotelu, e. je biće u stanju dovršenosti ili savršenstva, odn. biće “kao čin” suprotno biću “kao mogućnosti”. Za “čin” koji još nije dovršen, ali je na putu ostvarenja, Aristotel rabi izraz “energija”. 2. Oblik ili um koji određuje aktualizaciju mogućnosti. U neovitalističkoj biologiji “nematerijalni princip” koji upravlja razvitkom živoga bića.