equites (lat.), u ant. Rimu, vojnici u konjaničkim postrojbama koji su zbog dodijeljenih povlastica postali (←od II. st.) zaseban stalež (ordo equester). U starije doba regrutirani iz redova patricija, poslije postaju i imućniji plebejci. Prema zakonu Lex Roscia (←67), konjanička služba bila je vezana uz imetak od 400 000 sestercija. Povlastice equitesa bile su pravo nošenja viteškog prstena (ius anulorum), povlaštena mjesta u kazalištu i crkvi i dr. U posljednjem st. Republike djeluju i kao zakupnici poreza i daća (publicani). Značajnu ulogu imali su i u carsko doba; tada djeluju kao konjanici koji opremu i konja dobivaju od države.