etida (franc.), instrumentalna skladba za razvijanje i usavršavanje tehnike sviranja. Preteče su joj iz početka XV. st., naziv se javlja oko 1800; pisane su za sva glazbala, a posebno za klavir, koje se od ostalih (ugl. označenih kao tehničke vježbe) razlikuju oblikom (2-dijelna ili 3-dijelna pjesma, katkad rondo ili fugato) i muzikalnim sadržajem. Prve moderne klavirske e. skladali su J. B. Cramer i M. Clementi, za razvoj su zaslužni C. Czerny, N. Hummel, H. Bertini, majstorska djela te vrste prikladna za koncertiranje pisali su Schumann, Chopin, Liszt, Debussy, Skrjabin, Bartók i mnogi drugi, a O. Messiaen pisao je e. za rješavanje skladateljskih problema (Quatre études de rythme).