etnomuzikologija, specijalizirana muzikološka znanstv. disciplina koja u sklopu folkloristike, kao integralne struke, proučava folklornu glazbu (tj. onu koja ne pripada umj., visokoj glazbi). Klasični joj je predmet bavljenja bila glazba neeur. plemena, odn. tzv. narodna glazba eur. seoskih sredina. Suvremenu e. zanima glazba kao općeljudska pojava pa je proučava u njezinu kult. kontekstu nastojeći utvrditi veze između glazbe i sociokult. činjenica; stoga e. predstavlja ogranak antropologije, etnologije, sociologije i psihologije. Tragajući za značenjem glazbe u čovjekovu životu, proučava različite vrste popularne glazbe (narodna, zabavna, etno-glazba i dr.), utvrđuje povijest i regionalne granice rasprostiranja određenih glazb. oblika, stilova, glazbala, te glazb. prakse. U Hrvatskoj je sustavna etnomuzikološka istraživanja započeo Franjo Ksaver Kuhač (u drugoj pol. XIX. st.), a nastavili su u XX. st. Božidar Širola, Vinko Žganec, Jerko Bezić, Grozdana Marošević, Svanibor Pettan, Naila Ceribašić i dr.