Eufrat u Siriji
Eufrat (tur. Firat, arap. Al-Furât), najduža rijeka u jz Aziji, duga o. 2700 km. Površina porječja 673 000 km2, velike sezonske promjene protoka, najviši potkraj svibnja, najniži u studenom. Nastaje od dvaju velikih izvorišnih krakova, Kare ili Fýrat Nehrija (450 km), i Murata (722 km), koji s Armenskog visočja u Turskoj otječu općenito prema Z u nizu dolinskih proširenja odvojenih klisurama. Njihov sutok od 1974. prekriva umjetno jezero Keban. U nastavku se u obliku golema slova S probija na jug kroz ji Toros i spušta na 300-ak m nižu Sirijsku visoravan kod tur. sela Samsata, položenog uz obalu velikog umjetnog jezera Atatürk (od 1980-ih sustav intenzivna natapanja) na Eufratu. E. nastavlja otjecati općenito na J do sirijskog naselja Madinat ath Tawraha kod kojega je 1973. izgrađena brana umjetnog jezera al Asad. Odavde otječe kroz Siriju i Irak na JI, dok njegova plodna dolina određuje z rub Mezopotamije (međurječje Tigrisa i Eufrata) ili arap. Al Jazire (Đezira; arap.: otok). U srednjem dijelu toka, između Samsata u Turskoj i Hita u Iraku, dolina Eufrata usječena je u pustu okolnu zaravan, a plodna naplavna ravan široka je nekoliko km. Prima nekoliko lijevih pritoka s Torosa (najveći je Khâbűr). U donjem dijelu toka, nakon Hita, dolina se otvara, a Eufrat se često račva i razlijeva u plitke močvare. Natapanje je intenzivno, visoke vode mogu se ispustiti u nekoliko retencija. Nizvodno od An Nâsirîyaha nalazi se močvara i jezero Hammâr gdje se E. spaja s Tigrisom, danas kanaliziranim tokom Suq ash Shuyűkh – Al Qurnah na Tigrisu. Odavde Eufrat i Tigris otječu u Perz. zaljev kao zajednički tok Shatt al ‘Arab na kojemu se odvija glavnina plovidbe (do Basre), iako je E. plovan za brodove plitka gaza do Hîta. – Pov. nazivi: sumerski Buranunu, akadski Purattu, staroperzijski Ufrat, biblijski Perath, grčki i latinski Euphrates. U porječju drevne civilizacije: sumerska, babilonska, asirska, kaldejska, perzijska. U doba Rim. Carstva granična rijeka.