eurodolari, amer. dolari koji kolaju izvan SAD-a. Smatra se da su praksu poslovanja dolarima u Zap. Europi započele već 1950-ih godina istočnoeur. banke (os. poslovnica moskovske Nar. banke u Londonu) kojima se činilo sigurnije svoje slobodne dolare davati na zajam u Zap. Europi nego ih deponirati u SAD-u, gdje bi u “hladnom ratu” takvi depoziti mogli biti zamrznuti. 1960-ih došlo je do mnogobrojnih daljnjih poticaja poslovanju dolarima u Zap. Europi liberalizacijom vanj. trgovine, slobodnijim kretanjem kapitala i projektom stvaranja zajedničkoga tržišta. Ti su uvjeti učinili Zap. Europu vrlo privlačnom amer. poduzećima. Bez obzira na to jesu li podružnice u Europi stvarala investiranjem ili kupnjom eur. poduzeća, u oba su izvan nadzora amer. monetarnih vlasti. Takvi su dolari postajali predmetom poslovanja eur. banaka koje su davale zajmove u dolarima, a ne samo u vlastitim valutama. Dolarima su poslovale i podružnice amer. banaka u zapadnoeur. zemljama. Iako danas amer. dolari kolaju na isti način i u drugim dijelovima svijeta, za takve je dolare, koji su izvan utjecaja amer. monetarnih vlasti, ostao naziv eurodolari. Nastao je i širi srodan pojam → eurovalute, a eurodolari su njihov najveći dio.