Euzebije iz Cezareje, crkv. otac i povjesničar (o. 263 – Cezareja Palestinska, 340). Odrastao u Cezareji Palestinskoj uz učitelja i svećenika Pamfilija. Kada je ovaj pogubljen u progonu kršćana 310, E. je pobjegao u Tir i zatim u Egipat, gdje je dospio u tamnicu. Vratio se nakon progona 313. i postao biskupom Cezareje. Car Konstantin ga je vrlo cijenio zbog učenosti i što je pristajao uz njega u arijevskim borbama. Pripadao je Origenovoj školi, branio je kršćanstvo od helenizma. Ostavio je komentare Biblije, apologetska i dogmatska djela, govore i pisma. Najvažnija su mu pov. djela: Kronika, u kojoj donosi nacrt povijesti drevnih naroda i sinkronističke tablice iz bibl., grč.-rim. i orijentalne povijesti od Abrahama do 303. god.; Crkvena povijest od osnutka Crkve do 324. god., mozaička zbirka izvora, dokumenata i izvadaka iz drugih pisaca, os. važna za razdoblje progona kršćana. To je prva sustavna i u antici najvažnija povijest kršćana.