ex tempore (lat.), istog trena; smjesta; naizust; bez pripreme; oznaka za improvizirani tekst, u prozi ili stihovima (→ ekstemporacija); u ant. retorskim školama praksa improviziranja na zadanu temu, prema poznatim modelima (posmrtni govor, optužba ili obrana u izmišljenom prav. sporu i sl.).