Nedjeljko Fabrio
Fabrio, Nedjeljko, hrvatski književnik (Split, 14. XI. 1937 – Rijeka, 4. VIII. 2018). Diplomirao jugoslavistiku i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1961. Uređivao časopise Riječka revija (1963–65) i Kamov (1970–71). Bio je urednik Dramskoga programa Televizije Zagreb, predavač na Akademiji dramske umjetnosti te predsjednik Društva hrvatskih književnika od 1989. do 1995. Dobitnik Herderove nagrede. Kao prozaik afirmirao se novelističkim zbirkama Partite za prozu (1966), Labilni položaj (1969) i Lavlja usta (1978), koje karakterizira dorađen izraz i sklonost eksperimentu. Potkraj 1960-ih pisao je drame u kojima je tematizirao odnos suvremene problematike i povijesnoga iskustva (Reformatori, 1967; Čujete li svinje kako rokću u ljetnikovcima naših gospara?, 1969; Meštar, 1970). Najboljim mu se ostvarenjima smatraju romani Vježbanje života (1985) i Berenikina kosa (1989) u kojima je obradio složene hrvatsko-talijanske odnose kroz nacionalne i pojedinačne sudbine. Prevodio je s talijanskog (Goldoni, Pirandello, Moravia i dr.). Priredio je antologiju suvremene talijanske priče. Pisao je kazališne i glazbene kritike te eseje o hrvatskoj i talijanskoj književnosti (Apeninski eseji, 1969; Štavljenje štiva, 1977). Ostala važnija djela: Smrt Vronskog (1994), Triemeron (2002). Od 1997. bio je redoviti član HAZU. Nagrada „Vladimir Nazor” za životno djelo bila mu je dodijeljena 2007.