fagot
fagot (njem.) 1. Basovsko drveno duhačko glazbalo iz porodice oboa. Podrijetlo ponešto nejasno, prema jednom piscu konstruirao ga je kanonik Afranio degli Albonesi u Mantovi (1532), povezavši jedan uz drugi dva dijela slomljene cijevi nazvavši ih fagotto (svežanj), no naziv bi mogao biti i prema grč. fagos ili lat. fagus (bukva). Sastoji se od čunjaste cijevi duge oko 2,5 m, promjera 4 mm na početku i 40 mm na kraju, razdijeljene u 2 nejednako dugačka komada utaknuta u koljeno u obliku slova U, pa tako čini dvokraki svežnjić. U vrh kraćeg dijela cijevi utaknuta je metalna cjevčica u obliku slova S (eso) u čiji je slobodni kraj utaknut usnik s dvostrukim jezičcem. Na cijevima je mehanizam s poklopcima za otvaranje i pokrivanje rupica radi mijenjanja visine tona. Opseg mu je od 1B do es2. Osim uz pomoć poklopaca, visina tona mijenja se i “prepuhivanjem” (f. se prepuhuje u oktavu i duodecimu), dionica se bilježi u F-ključu, katkad u tenorovu i G-ključu, zvuči kako je napisano. Zvukovne mogućnosti f. su velike, ton je izražajan, može biti topao, oštar, pogodan za kantilenu, velike skokove, brze prijelaze, ponavljanje tonova, legato, staccato i ukrase, sve u velikoj brzini, uporabiv za karakterno i orkestralno muziciranje (u orkestru su obično 2–4 f.). 2. Orguljski 8’ i 16’ registar.