Fama, u grč. i rim. mitologiji, kći Zemlje (Terra), personifikacija zlog glasa. Vergilije smješta Famu u predvorje podzemlja zajedno s plačem, bolešću, strahom i siromaštvom. Kod Ovidija F. stanuje na hladnu mjestu u zabitim predjelima Sicije zajedno s ledom i hladnoćom; fama, glas, glasina, priča, zao glas.