fantazija (lat.) 1. U širem smislu, sposobnost predočavanja reprodukcije upamćenog sadržaja, osobito osjetnoga. U užem smislu: sposobnost stvaranja novih cjelina, sinteza, od različitih elemenata reproduktivne i apstrahirajuće svijesti. F. je važna za opći psihol. profil osobe i razvoj specifičnoga stvaralačkog interesa (tehnika, glazba, pjesništvo itd.). U psih. životu čovjeka f. ima veliku i mnogostruku ulogu, bilo kada je spontana i kombinatorna; zatim u životu djece i primitivnih naroda. Pojavljuje se kao patološka nabujalost mašte u bolesnim stanjima: maniji i depresiji. 2. glazb Slobodno oblikovana ili improvizirana instrumentalna kompozicija.