Eugène Ionesco
Ionesco, Eugène (pr. ime Eugen Ionescu), franc. dramatičar (Slatina, Rumunjska, 26. XI. 1912 – Pariz, 28. III. 1994). Rum. podrijetla; od 1938. živio u Parizu. Uz S. Becketta najistaknutiji predstavnik “teatra apsurda”. Klas. kazalištu suprotstavio je “antiteatar”, koji odbacuje svaku akciju, usustavljenu radnju, povezanost dijelova i uobičajena pravila tradic. kazališta. U njegovim se komadima miješaju realni i fantastični elementi, komično i tragično, a groteska je najčešći rezultat posvemašnjega gubitka komunikacije među likovima. Njegovi dram. tekstovi imali su iznimno velik broj izvedbi i predstavljaju neka od najznačajnijih ostvarenja kazališta XX. st. Pisao i dnevnike te eseje (Dokazi i protudokazi, 1962). Važ. dram. djela: Ćelava pjevačica (1950); Lekcija (1951); Stolice (1952); Nosorog (1959); Kralj umire (1963); Žeđ i glad (1966).