ionosfera (grč.), sloj Zemljine atmosfere iznad 80 km visine, karakterizira ga visok stupanj ionizacije. To je električki vodljivi sloj Zemljine atmosfere koji omogućuje radiokomunikacije na velike udaljenosti jer i. reflektira na Zemlju radiovalove koji bi se inače izgubili u svemiru. Postojanje i. pretpostavilo se već potkraj XIX. st., ali su prvi dokazi za njezino postojanje dobiveni tek 1901, kada je Guglielmo Marconi uspio uspostaviti prvu transatlantsku radiovezu. Amer. inženjer Arthur E. Kennelly i brit. fizičar Oliver Heaviside iznijeli su 1902. hipotezu o postojanju električki vodljivoga sloja atmosfere. Prva izravna mjerenja koja su nedvojbeno pokazala postojanje ionosfere obavljena su tek 1925. radiojekom, tj. s pomoću interferencije reflektiranih radiovalova visoke frekvencije. I. se sastoji od četiriju slojeva: najnižega (D-sloja), na vis. ispod 100 km, donjega (E-sloja), na vis. 100–120 km, te dvaju F-slojeva (F1-sloj na vis. 150– 190 km, te F2-sloj iznad 200 km). D-sloj izrazito je ioniziran tijekom dana (noću iščezava) tako da je odgovoran za apsorpciju radiovalova visoke frekvencije. Slojevi E i F omogućavaju širenje kratkih i dugih radiovalova na velike udaljenosti. Razlika temperature u slojevima ionosfere utječe na kvalitetu radioprijma (bolji je u noćnim satima).