Jagić, Vatroslav, hrv. jezikoslovac (Varaždin, 6. VII. 1838 – Beč, 5. VIII. 1923). Prof. poredbene gramatike indoeur. jezika u Odesi (1860–71), prof. slav. filologije na sveučilištima u Berlinu (1874– 80), Petrogradu (1880–86) i Beču (1886–1908). Jedan od pokretača časopisa Književnik (1864–66), utemeljitelj časopisa Archiv für slavische Philologie te njegov ured. i suradnik (1876–1924). Član JAZU (od 1866), petrogradske Akademije nauka te gornjeg doma Austr. parlamenta (od 1891). Jedan od najznačajnijih slavista, objavio velik broj rasprava i znanstv. radova važnih za rusistiku, bohemistiku, serbistiku. Dao važan prinos istraživanju hrv. jezika te posebno usmene i stare hrv. književnosti. Izdavao i komentirao stare tekstove (Hrvojev misal, Zografsko i Marijinsko evanđelje, Kijevske i Bečke listiće i dr.). Objavio korespondenciju Dobrovskog, Kopitara i drugih slavista.