Jahve (hebr. Ihvh onaj koji jest), u Starom zavjetu, vlastito ime Božje koje iz poštovanja nitko nije smio izgovoriti, nego se umjesto toga imena izgovaralo Gospodin (Adonaj). U prijevodima ime se prevodi u grč. s Kyrios i u latinskom s Dominus. Krivom interpretacijom samoglasnika u XIV. st. došlo je do izgovora Jehovah, koji se i danas upotrebljava, os. u nekim vjerskim skupinama (Jehovini svjedoci).