Jakobson, Roman Osipovič, rus. jezikoslovac (Moskva, 11. X. 1896 – Boston, 18. VII. 1982). Jedan od pokretača rus. formalne škole u teoriji književnosti i praškoga lingvističkoga kruga. God. 1941. odlazi u SAD, gdje na više sveučilišta predaje slav. jezike i književnosti. Objavio niz radova o slav. epici, slav. poredbenoj metrici u kojima se zanimao značajkama južnoslav. nar. pjesništva i svojstvima nar. deseterca. Zanimao se i strukturom pjesme Dž. Držića Na lovu, raščlanivši posebice njezina jezična svojstva. Njegovi su najznačajniji radovi o slav. epici i knjiž. tradiciji okupljeni u IV. knjizi Izabranih spisa (1966). Jakobsonov je rad ostavio traga u strukturalistički usmjerenoj lingvistici i znanosti o književnosti. Važnija djela: Folklor kao naročit oblik stvaralaštva (koautor P. Bogatirjov, 1971), Temelji jezika (koautor M. Halle, 1988).